Evo kako je Oliver Dragojević napisao ovih pet pesama

Prošle su četiri godine od smrti Olivera Dragojevića koji je svojim brojnim bezvremenskim hitovima zauvek zadužio ceo region.

Ovde otkrivamo kako je nastalo ovih pet pesama.

Cesarica (1992)

Tokom osamdesetih, Oliverova karijera nije izrodila previše bezvremenskih hitova i moglo bi se reći da je došlo do zasićenja. No, sve se promenilo ranih devedesetih kada je u priču ušao Gibonni.

Novinar i muzički kritičar Zlatko Gall u svojoj je knjizi Splitska dica – od zidića do vječnosti, opisao kako je pesma nastala.

“Cesarica ​je bila prekretnica i dala je svim mojim budućim projektima i pjesmama jedan poseban ton. Nakon toga su me počeli slušati mladi ljudi, jednostavno me otkrila potpuno nova publika. Zbog Cesarice ​​su se iz naftalina počele izvlačiti i moje stare snimke, pa su se mladi ljudi koji me nikada nisu slušali okrenuli klasicima: Malinkonija, Papi, Galebu. To je bio zaokret u mojoj karijeri, ljudi su osvijestili da postojim, ali da sam postojao i prije novih pjesama. Dok sam nastupao u diskotekama, one su redom bile pune nove publike koja je znala sve moje stare pjesme napamet,” rekao je Oliver jednom prilikom i dodao da Gibonni pjesmu nije namijenio njemu već Vinku Coci.

“Dvadeset minuta je trebalo, nisam se silno trudio. I ništa nisam mijenjao na njoj, nijednu riječ, zarez. Bila je takva kakva je. Nerealno romantična. Bila je pjesma kao da nije za to vrijeme, a to je bila 1992. godina. To je kao da gledaš neki talijanski film ili američki mjuzikl gdje su svi dobri, smiješe se, izlaze na prozor, svi pjevaju”, opisao je nastanak pjesme Gibonni.

Trag u beskraju (2002)

Iako je u nekim krugovima to opštepoznata stvar, mnogi Oliverovi fanovi ne znaju da je “Trag u beskraju” zapravo obrada.

Radi se o naslovnoj pesmi Oliverovog “Italijanskog albuma” koji je miksao saradnik Erosa Ramazzottija i Laure Pausini, Renato Cantele, a radi se o hitu Biagija Antonaccija koji je tu numeru svojevremeno izvodio i sa Lucianom Pavarottijem.

Za prepevanu verziju se pobrinuo pesnik Daniel Načinović.

Malinkonija (1975)

VelikI deo autorske karijere legendarnog Zdenka Runjića otpada na pesme Oliver Dragojevića za kojeg je od 700 napisao oko 200, a u tolikom broju pesama jedna koja se posebno ističe je i “Malinkonija”.

Runjić je napisao i tekst i muziku, dok se za aranžman pobrinuo Stipica Kalogjera.

“Tekst za Malinkoniju napisao sam također u hotelskoj sobu, ali na Hvaru, dok sam čekao Vedranu da se vrati iz frizerskog salona.

Glazbu sam, otprilike, već imao.

Kao hit, Malinkonija po odjeku ni u čemu nije zaostajala za Skalinadom, osim što je odmah zapalila slušatelje. U stvari, Malinkonija je bila naš čin egzekucije”, rekao je Runjić.

Kad mi dođeš ti (2000)

HTV je na drugu godišnjicu odlaska Oliver Dragojevića prikazao dokumentarni film A Porina dobiva… scenariste i redatelja Tonija Volarića.

Film prati Oliverov život i karijeru, a u filmu se pojavljuju njegovi brojni saradnici, prijatelji, kolege i rodbina.

Jedan od njih je i Vinko Barčot koji je za Olivera napisao “Kad mi dođeš” za čije je snimanje zaslužna Oliverova supruga Vesna.

“Vinko Barčot mu je poslao, ali nije navaljivao, jer bili su prijatelji. Prolazili su dani i tjedni i Barčot se već pomirio da je Oliver neće snimiti. Kad ga je Oliver nazvao, Vinko nije znao da je to jedna jedina pjesma za koju ga je Vesna molila da je uvrsti na album.

Dakle, tijekom cijelog njihova braka ona je samo taj put inzistirala da bi trebao snimiti neku pjesmu koja mu se na prvu nije svidjela. A danas tu pjesmu pjevaju milijuni ljudi”, ispričao je Toni Volarić.

Moj lipi anđele (2000)

Jedan od saradnika je i poznati Hari Rončević koji je napisao jednu od najpoznatijih pesama u Oliverovom opusu. Radi se o pesmi “Moj lipi anđele” za čiji se aranžman pobrinuo Remi Kazinoti.

No, pesma isprva nije trebala biti Oliverova.

“Nisam za Olivera napisao tu pjesmu nego ju je on dobio (za njega sam napisao Ako voliš me). Moj lipi anđele sam napisao za jednu izvođačicu, tako da je slučajno došla do njega”, rekao je jednom prilikom Rončević.

“U pjevačkom će svijetu ostati jedna velika praznina jer je čovjek bio najbolji definitivno, nikad ga nitko neće prestići. Melodičan glas i osjećaj za glazbu je bio takav da ga rijetko tko ima. Sjećanja me vežu za njega, igrali smo nogomet, putovali smo zajedno sa Split Stars timom, doživio sam stvarno puno ugodnih trenutaka s njim, nikada ništa loše.

A po čemu ću ga najviše pamtiti. Po tome što je bio stvarno normalan čovjek i od njega nisi nikad ništa loše mogao čuti ni vidjeti”, prisetio se Rončević.

Izvor : Index.hr