Queen Sensation; foto Simone Di Luca

Queen Sensation pred beogradski koncert: „Posle 20 godina naša ljubav prema Queenu nije ništa manja“

Beograd će 30. oktobra u mts Dvorani biti domaćin jedinstvenog muzičkog događaja – koncerta Queen Symphony Sensation, koji bezvremenske hitove legendarnog britanskog benda donosi u raskošnom spoju rock benda, simfonijskog orkestra i hora. Posebnu dimenziju večeri obezbediće britanski pevač Mickey Callisto, koji će nastupiti sa svojim bendom Cosmic, a potom se pridružiti sastavu Queen Sensation u izvođenju odabranih pesama grupe Queen.

Ove godine Queen Sensation obeležava 20 godina međunarodne karijere, tokom koje je nastupao širom Evrope, Velike Britanije, Južne Amerike i Azije. Tim povodom razgovarali smo sa članovima benda o izazovima izvođenja muzike jednog od najvećih rock sastava svih vremena, reakcijama publike širom sveta, nastanku projekta Queen Symphony Sensation i saradnji sa Mickeyjem Callistom. Otkrili su nam i zbog čega veruju da Queen pripada svim generacijama, zašto se njihova muzika ne može zameniti i šta bi voleli da publika ponese sa sobom nakon beogradskog koncerta.

Queen Symphony Sensation – veliki Queen spektakl 30. oktobra u mts Dvorani

Queen Sensation ove godine obeležava 20 godina međunarodne karijere. Kada se osvrnete na početke, da li ste tada mogli da zamislite da ćete jednog dana nastupati širom Evrope, Južne Amerike i Azije?

Nenad Bojković: U samom startu, nismo ni razmišljali o više od jednog nastupa, za koji smo napravili nekoliko proba. Ideja je bila da odsviramo jedno veče posvećeno Queenu u klubu Fest. Reakcija publike je bila neočekivano dobra, počela je da kruži priča da postoji bend koji sjajno interpretira Queen i ubrzo su krenule ponude iz regiona. Posle prva dva koncerta (Klub Fest i beogradski SKC), već su sledeća tri bila van zemlje. Desilo se sve spontano, bez mnogo angažovanja sa naše strane. Ljudi su prosto krenuli da nas zovu sa svih strana.

Nastupali ste pred publikom različitih generacija i kultura. Postoji li neka zemlja ili koncert koji vam je ostao u posebnom sećanju zbog reakcije publike?

Nenad Bojković: Po reakciji publike najviše se izdvajaju Brazil i Kina. Ostale zemlje koje smo posećivali pripadaju, kako bi se to reklo, zapadnom bloku i tu mogu da se primene poznati steretipi. Na balkanu su malo bučniji, na severu Evrope malo uzdržaniji itd. Dok, na primer u Brazilu, pevaju pesme od početka do kraja, uključujući i instrumentalne delove, solo na gitari. Neverovatan osećaj. Sa druge strane, u Kini ne reaguju tokom izvedbe pesme, reaguju tek kada stane muzika. Često veoma blago. To nema veze sa bendom i sa muzikom Queena, prosto je drugačija kultura.

Da li se odnos publike prema Queen muzici promenio tokom poslednje dve decenije? Primećujete li da sve više mladih otkriva bend koji je vrhunac popularnosti dostigao pre nekoliko decenija?

Nenad Bojković: Film „Bohemian Rhapsody“ je definitivno doprineo još većoj popularnosti benda. Puno mlađe publike je zavolelo bend zahvaljujući filmu. To se vidi i na našim koncertima.

Šta je, po vašem iskustvu, najteže preneti sa originalnih Queen snimaka na koncertnu scenu — vokalne harmonije, instrumentalne aranžmane, dinamiku ili nešto sasvim drugo?

Nenad Bojković: Queen ima veoma kompleksne aranžmane na studijskim verzijama svojih pesama. Na živim verzijama aranžmani su mnogo ogoljeniji, jer prosto ne mogu da ih izvedu četvorica ljudi na sceni. Tu se čuje da je Queen u osnovi zapravo jedan više sirov nego sofisticiran rock bend. Ali je najteže predstaviti njihovu muziku, i uopšte tuđu muziku, kao svoju. U smislu da radite sa lakoćom, određenim samopouzdanjem i jasnim stavom. Upravo je to najteže predstaviti, da publika to može relativno lako da prepozna, a da ne ispadnete pretenciozni. To je trenutak kada prestane da se razmišlja ko je na bini, ko peva, ko svira, nego se svi potpuno prepuste samoj muzici.

Kada izvodite pesme poput „Bohemian Rhapsody“ ili „The Show Must Go On“, osećate li veću odgovornost zato što hitovi, odnosno publika ima veoma jasnu predstavu o tome kako bi one trebalo da zvuče?

Nenad Bojković: Ništa više nego i za ostatak repertoara. Svaka pesma na set listi je podjednako važna i ima karakteristične detalje koje ne želite da propustite. Ti detalji, kada se odsviraju, prave još bolju atmosferu na bini među nama. Kao kada se neko u konverzaciji nadoveže sa citatom iz filma koji vam je svima drag, u pravom trenutku i na pravom mestu. To nam diže raspoloženje.

Queen Symphony Sensation donosi drugačiji pristup poznatim pesmama. Kako je nastala ideja da Queen Sensation proširi svoj zvuk simfonijskim orkestrom i horom?

Ivan Đerfi: Queen je od samog početka pomerao granice između roka, opere, klasične muzike i pozorišta. Zato nam je bilo logično da pokušamo da taj deo njihovog zvuka vratimo u prvi plan – uz simfonijski orkestar i hor.

Tako je nastao Queen Symphony Sensation. Nije nam cilj bio samo da poznate pesme „uveličamo“ orkestrom, već da ih sagledamo iz drugog ugla i publici ponudimo nešto što možda već poznaje, ali što može da doživi na potpuno novi način.

Posle više od dve decenije bavljenja Queen muzikom, upravo nam je taj izazov bio najzanimljiviji – kako da pesme koje publika zna gotovo napamet ponovo zvuče sveže i iznenađujuće.

Koliko se proces pripreme razlikuje od standardnog Queen Sensation koncerta? Da li su aranžmani morali da budu potpuno rekonstruisani ili su originalne kompozicije već imale dovoljno prostora za simfonijski pristup?

Nenad Bojković: Glavni deo pripreme je bio tokom spremanja prvog koncerta 2018. Od tada se stalno dodaju i oduzimaju detalji, probamo neka druga rešenja, kako bi orkestar dobio još više autentičnosti kao poseban entitet. Pošto smo morali kao četvoročlani rock bend da ogolimo originalne aranžmane, jer su u svojoj celosti neizvodljivi za četiri čoveka, to je služilo kao idealna baza da se na to dopišu aranžmani za orkestar i hor.

Koje pesme su se pokazale kao najveći izazov za prilagođavanje orkestru i horu, a koje su vas najviše iznenadile kada ste ih prvi put čuli u novim aranžmanima?

Ivan Đerfi:  Zapravo, najveći izazov nije bio u tome da neku pesmu „nateramo“ da funkcioniše sa orkestrom i horom. Sve se nekako prirodno otvorilo za takav aranžman, što je i logično kada govorimo o Queen-u, jer je ta granica između roka, klasične muzike i horskog zvuka kod njih odavno bila pomerena.

Meni su se posebno izdvojile „Love of My Life“ i „You Take My Breath Away“. „Love of My Life“ je posebno zanimljiva jer je Queen uživo često izvodio samo uz Fredija i akustičnu gitaru, dok je originalna studijska verzija već imala vrlo izražen klasični karakter, orkestracije i horsko pevanje. Kada smo je ponovo postavili u tom kontekstu, samo smo još više otvorili ono što je već bilo sadržano u originalu.

A onda je tu „You Take My Breath Away“. To je pesma koja napravi neku posebnu atmosferu u sali. Kao da u jednom trenutku nestane kiseonik, sve utihne i ostane samo emocija. To je možda i najlepši deo ovog projekta – kada shvatite da pesmu koju ste čuli stotinu puta možete ponovo da doživite na potpuno drugačiji način.

Queen su i sami često pomerali granice rock muzike. Da li simfonijski format doživljavate kao nastavak njihove ideje da rock muzika ne treba da poznaje žanrovske granice?

Ivan Đerfi: Apsolutno. Queen ima jedan nestvaran opus upravo zato što nikada nisu pristajali na žanrovske granice. Imali su rok, pop, operu, klasičnu muziku, funk, disco… i ono što je možda najvažnije – nisu pokušavali da budu isti na svakom albumu. Stalno su se menjali, istraživali i pomerali granice.

Zbog toga su često bili ispred svog vremena i zbog toga su neretko trpeli i loše kritike. Ali kada danas pogledamo sve to sa distance od nekoliko decenija, shvatimo koliko je ta njihova hrabrost bila genijalna. Pesme koje su nastale pre 40 ili 50 godina i danas žive, slušaju se, pevaju i izazivaju iste emocije kod novih generacija.

Mislim da je to najveći dokaz veličine Queena. Četvorica ljudi su napravila nešto toliko posebno da je prevazišlo vreme, žanrove i generacije.

I iskreno, potpuno sam siguran da će se muzika grupe Queen izvoditi i za 200 godina, na isti način na koji se danas izvode dela velikih klasičnih kompozitora. Kada muzika uspe da preživi svoje vreme i nastavi da govori ljudima koji još nisu ni bili rođeni kada je nastala – onda znate da je u pitanju nešto zaista veliko.

Na beogradskom koncertu pridružiće vam se Mickey Callisto, čija je interpretacija „Who Wants to Live Forever“ privukla veliku pažnju, uključujući i pohvale zvaničnog Queen profila. Kako je došlo do vaše saradnje i šta njegov glas donosi ovom projektu?

Ivan Đerfi: Zanimljivo je da je naša saradnja sa Mikijem počela mnogo pre nego što je postao viralan i pre nego što je njegov glas privukao pažnju svetske javnosti. Mi smo od samog početka verovali u njega i ohrabrivali ga na njegovom muzičkom putu.

Sa njim imamo i autorski bend Cosmic, koji će biti specijalni gost i otvoriti naš koncert u MTS Dvorani. Cosmic je dostupan na svim streaming platformama i već je ostvario lep uspeh.

Mickey Callisto; foto @valter.zanco @stil_media & @loriszupanc

Mickey za nas odavno nije samo saradnik. On je praktično deo naše porodice. Često je u Srbiji, zajedno radimo na različitim projektima i imamo odnos koji je mnogo širi od same muzike.

Posebno mi je zanimljivo što je, pored ogromne muzičke scene koju ima u Velikoj Britaniji, upravo u Srbiji pronašao ljude sa kojima može da deli ideje, da stvara i razvija svoje projekte. Od početka smo prepoznali njegov potencijal i bili uz njega, tako da nam je danas posebno drago da gledamo koliko je daleko stigao.

A onda se dogodio „Who Wants to Live Forever“ na Britain’s Got Talent. Njegova interpretacija napravila je ogroman bum u Velikoj Britaniji, a pesma se, posle više od tri decenije, vratila na britanske top-liste. To je zaista neverovatna stvar – da jedan mladi izvođač uspe da udahne novi život pesmi koju milioni ljudi već poznaju.

Još veću globalnu pažnju privukao je izvođenjem „Bohemian Rhapsody“ u Parizu, u okviru flashmoba sa pijanistom Julienom Cohenom. Taj snimak je postao pravi fenomen na društvenim mrežama i videlo ga je već više stotina miliona ljudi.

Mi smo, naravno, ponosni na sve što mu se dešava, ali za nas je Mickey i dalje isti onaj mladi čovek sa kojim smo počeli da radimo mnogo pre svega toga. On je divna osoba, otvorenog srca, sa ogromnom ljubavlju prema Queen-u i Freddieju Mercuryju, ali istovremeno ima i svoj umetnički identitet i svoju solo karijeru.

Zato mi je posebno drago što će biti sa nama u Beogradu. A ovo je samo nastavak naše zajedničke priče – Mickey će nam se pridružiti i na američkoj turneji u martu 2027. godine. Verujem da je pred nama još mnogo lepih zajedničkih projekata i trenutaka.

Kada vam se na sceni pridruži gostujući pevač sa sopstvenom interpretacijom Queen klasika, koliko ostavljate prostora za njegov lični izraz, a koliko se držite unapred dogovorenog aranžmana?

Ivan Đerfi: Queen muzika je uglavnom veoma precizno komponovana i aranžirana od početka do kraja, tako da kod ovakvog projekta postoji jasan muzički okvir kojeg se držimo. Ali unutar tog okvira uvek postoji prostor za izvođača da unese nešto svoje.

Mickey svakako daje svoj pečat i svoj identitet. Nama je i bilo važno da ne pokušava da bude kopija Freddieja, već da Queenove pesme interpretira na svoj način. Ono što je kod njega posebno zanimljivo jeste to što sve radi sa ogromnom energijom i neverovatnom lakoćom. Ta boja glasa, način na koji frazira i emocija koju unosi nisu nešto što je „napravio“ da bi zvučao kao Freddie – to je jednostavno njegov prirodan izraz.

Mislim da je upravo to ono što ga čini zanimljivim. Poštujemo original, poštujemo ono što je Queen napravio, ali istovremeno ostavljamo prostor da muzika kroz drugog izvođača dobije novi život i novi identitet.

U vreme kada jedan nastup može da postane viralan i dođe do miliona ljudi širom sveta, koliko vam društvene mreže pomažu u izgradnji međunarodne publike?

Ivan Đerfi: Društvene mreže i internet danas su praktično glavni medij i najveći prozor u svet. Omogućili su da za nekoliko sekundi dođete do ljudi na drugom kraju planete. Ali, sa druge strane, njima morate ozbiljno da se bavite, a mi smo po tom pitanju možda malo lenji. Muzika nam je oduvek bila na prvom mestu i nekako smo uvek više energije ulagali u ono što se dešava na sceni nego u promociju na internetu.

Naša međunarodna publika počela je da se gradi mnogo pre društvenih mreža. Ove godine slavimo 20 godina postojanja i za to vreme smo svirali širom sveta i publiku gradili koncert po koncert, zemlju po zemlju. Internet je danas samo omogućio da taj proces bude mnogo brži i da mnogo lakše dođemo do ljudi koji možda nikada nisu čuli za nas.

Često kažemo da je internet pretvorio svet u jedno veliko selo – sve je dostupno i sve je povezano. Ali postoji i druga strana: taj isti svet je postao ogroman okean konkurencije. Milioni ljudi svakog dana nešto objavljuju, sviraju, pevaju i pokušavaju da privuku pažnju.

Zato društvene mreže same po sebi ne mogu da naprave dobar bend. One mogu da pomognu dobrom izvođaču da ga vidi više ljudi, ali ne mogu da zamene kvalitet, rad i ono što se dešava na sceni.

Ako dobro radite svoj posao, a društvene mreže vam u tome dodatno pomognu, to je odlična kombinacija. Ali ako niste dobri u onome što radite, možete da uložite i milione u internet kampanju – samo ćete mnogo brže pokazati svetu koliko niste dobri.

Tribute bendovi često hodaju tankom linijom između vernosti originalu i sopstvenog umetničkog identiteta. Gde vi povlačite tu granicu?

Nenad Bojković:  Ubacivanje sopstvenog umetničkog identiteta je dobra stvar, u koliko je u skladu sa temom kojom se baviš. Ne uzdržavamo se uopšte od parafraziranja i menjanja deonica koje možda nisu suviše karakteristične za određenu pesmu, ali ne po cenu toga da pesma dobije drugu dimenziju ili atmosferu. Opet su to neki detalji koji uvek unose malo osećaja opasnosti bez koje je rokenrol dosadan i bled.

Da li ste ikada razmišljali o tome da objavite autorsku muziku ili je Queen Sensation za vas projekat koji upravo svoju snagu pronalazi u interpretaciji tuđeg, ali izuzetno značajnog nasleđa?

Nenad Bojković: Imamo bend Cosmic i objavili smo album Cosmic u maju 2026., upravo sa Mickey Callistom. Tako je zapravo i započela zajednička saradnja. Album je inspirisan muzikom Queena, a na njemu se nalazi 10 potpuno autorskih pesama. Imamo za sada dva singla “Cosmic Lover” i “Slap”. Može da se čuje na svim streaming platformama. Imali smo izuzetno dobre recenzije iz Holandije i Nemačke. Publika u MTS Dvorani će imati priliku da čuje nekoliko pesama Cosmica, jer će bend otvoriti veče, pre nego Queen Sensation izađe na scenu sa orkestrom i horom.

U martu 2027. očekuje vas turneja po Sjedinjenim Američkim Državama. Da li je američko tržište veliki novi korak za bend i po čemu se tamošnja publika razlikuje od evropske? S obzirom da je Brian May izjavio da Queen više neće nastupati, hoće li vam to otvoriti neka nova vrata možda baš u SAD kao jednom od najvernijih Queen tribute bendova u svetu ?

Ivan Đerfi: Američkoj turneji se zaista jako radujemo. Naravno da je to na neki način i šlag na torti svega što smo radili prethodnih 20 godina – doći u priliku da nastupamo u prestižnim dvoranama u gradovima kao što su New York, Miami, Los Angeles, Houston, San Antonio, Boston, Chicago i mnogim drugim gradovima, i to sa orkestrom i horom, za nas je zaista velika stvar.

Što se tiče američke publike, ne bih još nagađao po čemu će se razlikovati od evropske. Iza sebe imamo mnogo godina nastupa širom Evrope i sveta, ali ovo će za nas biti potpuno novo iskustvo. Upravo zato smo toliko uzbuđeni i jedva čekamo da izađemo na američke scene i vidimo kako će publika reagovati na ono što radimo.

A kada govorimo o tome da li bi činjenica da Queen trenutno nema planove za nove nastupe mogla da otvori neka nova vrata za nas u SAD, naravno da je to zanimljivo pitanje. Brian May je ostavio prostor i rekao da se nikada ne zna, dok su pojedini mediji njegovu izjavu malo „začinili“ kako bi dobili bombastičniji naslov.

Mi svakako ne razmišljamo o tome da nekoga treba da zamenimo. Queen je Queen i tu je nemoguće bilo koga zameniti, to je bozanstvo. Mi samo želimo da nastavimo ono što već 20 godina radimo – da tu muziku izvodimo sa velikim poštovanjem i, pre svega, sa ogromnom ljubavlju. Mi tu muziku zaista obožavamo. Upravo iz te ljubavi prema Queen-u smo i počeli sve ovo da radimo, a posle 20 godina ta ljubav nije ništa manja.

Ako se u SAD otvore neka nova vrata, biće nam drago da kroz njih prođemo. Ali prvo želimo da odsviramo tu turneju i publici pokažemo šta je Queen Sensation i šta je Queen Symphony Sensation.

A što se tiče razlike između američke i evropske publike – najbolje je da me pitate kada se vratimo. Mislim da ćemo tada imati jednu veoma dobru priču da ispričamo.

Kada biste mogli da postavite jedno pitanje Freddieju Mercuryju, Brianu Mayu ili Rogeru Tayloru o njihovoj muzici, šta biste želeli da saznate?

Ivan Đerfi: Ovo je za mene baš teško pitanje. Mislim da bih, kada bih zaista dobio priliku da sednem preko puta Freddieja, Briana, Rogera, i ne zaboravimo MVP John Deacona, bio toliko preplavljen emocijama da verovatno ne bih bio u stanju ni da izgovorim pitanje.

Verovatno bi suze same krenule, jer bih u tom trenutku sedeo preko puta ljudi čija je muzika obeležila toliki deo mog života i toliki deo mojih emocija.

Ali mislim da bi komunikacija postojala i bez reči – u nekim drugim dimenzijama.

Na kraju, šta biste voleli da publika odnese sa sobom nakon koncerta Queen Symphony Sensation u Beogradu — osećaj da je ponovo čula omiljene pesme ili utisak da ih je čula na potpuno nov način?

Ivan Đerfi: Voleo bih da ljudi na trenutak izađu iz ovog ludila koje se trenutno dešava kod nas i u svetu i da se prepuste muzici i emocijama. Da na tih nekoliko sati zaborave na sve oko sebe, da udju u neki drugi svet, da im bude lepo, da se prepuste, da im srce bude dostupno, da se smeju, da plaču, da pevaju i da jednostavno budu srećni.

A ako mogu da poželim nešto više od toga, voleo bih da svako iz sale ponese jednu uspomenu koja će ga pratiti i krasiti dok je živ. Uspomenu na jedno veče kada je na nekoliko sati sve drugo prestalo da bude važno. I, daj Bože, da svima nama to sećanje traje još narednih sto godina.