Photo: Vukolaj Zakula
Sudar svetova u muzici Uglješe Lazarevića
U vremenu kada se čini da savremeni haos i tama ponekad nemaju izlaz, umetnost postaje tačka zaustavljanja i prostor u kojem niče autentičnost, što nam svojim radom pokazuje mladi, ali već formirani kantautor Uglješa Lazarević.
Svoj muzički identitet počeo je da gradi još u tinejdžerskom dobu, kada je komponovanje postalo sastavni deo njegovog života i svakodnevnica koju aktivno neguje. Kombinacija alternativnog popa sa elementima indie rock-a predstavlja središte njegovog stvaralaštva, čije se melodije mogu prepoznati u već dva snimljena albuma Nemiri i pobede (2021), kao i Tri akorda do Beograda (2023). Sada nam predstavlja svoj treći album pod nazivom Prozori.
Prozori nam kroz svoje primarno, univerzalno značenje, govore o nekakvom raskršću između objetivnog i subjektivnog, unutrašnjeg i spoljašnjeg sveta. Ono što nas razdvaja od realnosti, ali nas i dovoljno drži blizu da bi se zaustavili. Kako ih možemo otvoriti širom i dozvoliti svim elementima spoljašnje sredine da dođu i da nas prigrle, tako ih možemo zatvoriti i napraviti svoju bezbrižnu, ali ponekad i zonu intenzivnih, gomilajućih emocija. I dok traj prozor stoji kao sprega fizičkog i mentalnog, oko nas svet se vrti u znaku ništavila, nepravde i praznine. Upravo u tom okviru album je pronašao svoje mesto, gde nam kroz melanholični, ali posve nadajući ton, dočarava surovost današnjice. Strah, osećaj beznađa i bojazni kroz susret sa veštačkom inteligencijom, intepersonalni odnosi obojeni neprijateljstvom, kao i duševni nemir potkrepljen ratovima i nemirima, jesu glavne sveprožimajuće teme u ovoj etapi stvaralaštva pomenutog kantautora.
Pored navedenih tema, preslušavajući album možemo primetiti jedan značajan motiv, a to je nesklad, ambivalencija blizine i daljine. Meka kriza, Stari nesklad, Ruševine, i Prozori govore nam o stalnom sukobu ova dva ekstrema, dok za kraj možemo ostaviti pesmu Obala i pučina, koja je tu da nam kaže o nama nedodirljivom, nedostižnom prostranstvu koji nam na trenutak, ali dovoljno važan, može pružiti olakšanje. Ovde nalazimo povezanost albuma sa Kantovom teorijom sublimnog iskustva, koje je pre svega estetsko, ali jedinstveno iskustvo prirode i daljine u kontekstu nas kao jedinki i individualnih problema. Prema ovoj teoriji, koja može pronaći svoje mesto i u Uglješinoj kreativnosti, kada smo u susretu sa obalom i pučinom, kako i sam autor kaže – vidimo more u svakom snu, iako u maloj sobi, naši problemi nam mogu delovati mali i značajno rešivim.
Pored Uglješe, koji je radio muziku, produkciju i tekst, na albumu su vredno radili Petar Milutinović – Bane the Kid (mix i master), zatim Uroš Maksimović – Xanadu čije je delo spot sa singl albuma (Stari nesklad), kao i Vladimir Vukić koji je autor cover-a albuma.

Kako biste pročitano povezali sa zvukom, koji verno prati obrađene teme, posetite drugu promociju albuma koja će se održati u petak 30. januara u klubu Polet (Cetinjska, Beograd) sa početkom od 22h. Ukoliko ste propustili prvu promociju u Jagodini, pored svega navedenog dobijate ponovnu priliku da čujete, vidite i uživate u gostovanju kantautorke Jelene Pranić, kao i jednog od važnih figura ovog albuma, producenta i kantautora Baneta.