Billy Corgan of Smashing Pumpkins. Credit: Jeff Gritchen/Getty

Billy Corgan: „Rock je namerno utišan krajem devedesetih“

Frontmen benda The Smashing Pumpkins, Billy Corgan, izneo je kontroverznu tezu da je rock muzika krajem devedesetih godina „namerno utišana“ u kulturnom prostoru – čak i uz moguću umešanost CIA-e i MTV-ja – kako bi se objasnilo zašto u 21. veku nema dominantnu poziciju kakvu je nekada imala.

Govoreći u epizodi svog podkasta The Magnificent Others, u razgovoru sa piscem i kulturnim komentatorom Conradom Flynnom, Corgan je rekao da veruje kako je došlo do svesnog pomeranja fokusa sa rocka na druge žanrove.

„Mislim – i reći ću to otvoreno – da je rock namerno utišan u kulturi“, rekao je Corgan. „Ne mogu da tvrdim ko je povlačio konce, ali video sam kako se gravitacija promenila.“

Prema njegovim rečima, prelomni trenutak dogodio se oko 1997. i 1998. godine, kada je MTV iznenada promenio uređivačku politiku. „Rock je tada i dalje bio veoma visoko pozicioniran, a onda je odjednom zamenjen rapom. Standardi su se promenili preko noći – ono što ranije nije bilo dozvoljeno, postalo je dozvoljeno. Neki tvrde da je CIA imala veze s tim. To je iznad mog nivoa, ali ja sam to posmatrao iz prve ruke“, rekao je.

Zanimljivo je da su upravo u tom periodu The Smashing Pumpkins objavili album Adore, do tada njihovo najmanje „rock“ izdanje.

Corgan naglašava da pomeranje fokusa nije značilo manjak kvalitetne muzike. „Nije to bila pustoš. Pojavili su se veliki umetnici i važni radovi. Ali promena je bila očigledna.“ Danas, kako kaže, rap polako gubi deo kulturnog uticaja, dok pop dominira. „Rock je i dalje među najjačim žanrovima kada je prodaja karata u pitanju u zapadnom svetu, a ipak gotovo da nema reprezentaciju u kulturnom mejnstrimu. Zašto postoji taj raskol? Verujem da je rock zvezdama namerno smanjena mogućnost da imaju glas u kulturi.“

Corgan je ranije govorio i o percepciji svog benda, navodeći da smatra da su The Smashing Pumpkins „jedan od najneshvaćenijih bendova u istoriji rock ‘n’ rolla“. U gostovanju kod Joea Rogana objasnio je da je njegov odnos sa medijima od početka bio svojevrsna igra.

„Kao mlad sam se igrao sa medijima, na neki način u duhu Andyja Kaufmana ili Boba Zmude. Mislio sam da je sve to pomalo besmisleno, pa sam odlučio da se poigram time. Nisam shvatio da će kultura koja dolazi biti privučena ljudima koji su spremni da se samospale na javnoj sceni.“

Dodao je da su devedesete bile specifičan trenutak – dok je industrija još funkcionisala, a onda su se pojavili Napster i kolaps muzičkog biznisa. „Odjednom imaš 40 godina i očekuje se da nosiš zastavu generacije koja više ni sama ne zna ko je.“

Govoreći o uticajima, Corgan je nedavno izdvojio mančesterski post-punk sastav Joy Division kao drugi najuticajniji bend 20. veka. „Kristalisali su post-punk na način na koji niko drugi nije. Postali su šablon za bezbroj bendova koji su došli posle njih“, rekao je. „To je pop muzika koja nije pravljena za pop tržište – i zato je ljudi i dalje slušaju.“

Bilo da se njegove tvrdnje shvate kao provokacija, teorija ili lični osećaj umetnika koji je svedočio promenama iznutra, jedno je sigurno – Billy Corgan i dalje ne odustaje od borbe za mesto rocka u savremenoj kulturi.