Laplander (autor Aleksandar Petković)

Laplander objavili drugi album “Serbia Destroys”

Na porodičnoj fotografiji ima mesta za još nekoga, ali nema prostora za drugačiji život. Smak sveta je već počeo, ali dvoje ljudi još imaju razloga da se poljube. Neko sanja kuću i decu u dvorištu, a dan provodi uz kladionicu i podkast. Između takvih prizora nastaje „Serbia Destroys“, drugi album beogradskog benda Laplander, koji je objavljen danas na platformi Bandcamp i streaming servisima. Sastoji se od devet pesama koje istražuju šta se dešava sa potrebom za bliskošću kada se u nju umešaju strah, kontrola i osećaj da je budućnost već potrošena.

U odnosu na prvenac, bend preciznije razvija aranžmane i daje sintisajzerima izraženiju ulogu. Različiti muzički pravci služe pojedinačnim pesmama, a celinu povezuje sklonost ka neočekivanim spojevima, upečatljivim melodijama i zvuku koji zadržava grubost i neobične detalje. Humor i apsurd pritom ostaju važan deo izraza: čak i u najmračnijim trenucima ima mesta za banalnost, preterivanje i podsmeh sopstvenoj nemoći.

Serbia Destroys (autor Dunja Lončarević)

Uvodna „Lisandra“ spaja neparan ritam i melodiju koja priziva balkansko nasleđe, pre nego što je oštar prelom odvede u agresivno rokenrol razigravanje. „Lejzrajz“ postpankovskom brzinom nosi ljubavnu izjavu usred smaka sveta, dok „Policajka“ kroz spoj fanka i goth-roka pretvara privlačnost u igru moći i nadzora. U „Tamnici“ se spori etno-fank prepliće sa melodijskim ukrasima koji evociraju jugoslovenski rok.

Nastavak albuma otkriva progresivni zaokret „Bledih zvezda“, silovit elektronski ritam „Stranog plaćenika“ i neobičan zvučni prostor pesme „Pagliacci“, sazdan od raspletenih gitara i arhaičnih semplova. Naslovna „Serbia Destroys“ iz novotalasne napetosti prelazi u dugačak plesni finale, kao da odbijanje unapred određene budućnosti oslobađa energiju kojoj više nisu potrebne reči. Završna „Na rubu svetlosti“, kroz usporeni uvod i campfire-folk nastavak, spušta priču do svakodnevnih navika i sna o kući, zemlji i bliskosti.

Naslov albuma ostavlja otvoreno pitanje ko uništava, šta nestaje i koliko u tome sami učestvujemo. Kroz pesme se, međutim, vraća i pitanje šta još vredi graditi. Ljubav u njima može biti utočište, odnos moći ili razlog da se izađe iz sopstvene usamljenosti. „Serbia Destroys“ iz tog nesklada crpi i bes i toplinu: budućnost deluje sve manje izvesno, a potreba da je zamislimo sa nekim ostaje.

U prilogu dostavljamo fotografuju sa nastupa na MENT-u 2025, omot albuma, promo fotografiju i tekstove pesama na albumu.