“Buena Vista Social Club” slavi 25 godina – kako su iz duše nastali album i film za koje je čuo ceo svet

“Buena Vista Social Club” je definitivno jedna od najpoznatijih stvari koja dolazi sa Kube ako ne računamo Che Guevaru, nebitno gledamo li na BVSC kao film ili album.

1996. godine, američki gitarista Ry Cooder pozvan je u Havanu od strane britanskog svetskog muzičkog producenta Nick Gold-a iz grupe World Circuit Records da snimi sesiju na kojoj će dva afrička muzičara iz Malija sarađivati sa kubanskim muzičarima.

Po Cooder-ovom dolasku (morao je da ide preko Meksika da bi se izbegao američki embargo protiv Kube. Embargo Sjedinjenih Država protiv Kube sprečava američka preduzeća i preduzeća sa komercijalnim aktivnostima u Sjedinjenim Državama da trguju sa kubanskim interesima. To je najtrajniji trgovinski embargo u savremenoj istoriji. Važno je napomenuti da je postojao i embargo na putovanja na Kubu i ljudstvo, koji je on izbegavao), pokazalo se da muzičari iz Afrike nisu dobili vize i nisu mogli da putuju u Havanu. Cooder i Gold su promenili svoje planove i odlučili da s lokalnim muzičarima snime album kubanske son muzike.

U afrički projekat saradnje već su bili uključeni kubanski muzičari, uključujući basista Orlanda “Cachaito” Lopeza, gitaristu Eliades Ochoa i muzičkog direktora Juana de Marcos Gonzalez-a, koji je i sam organizovao sličan projekat za afro-kubanske All Stars muzičare. Potraga za dodatnim muzičarima dovela je tim do pevača Manuela “Puntillite” Licee, pijaniste Rubena Gonzaleza i pevača Compaia Segunda(koji je u tom trenutku brojao čak 89 GODINA), koji su svi pristali da snime ovaj projekat.

U roku od tri dana od rođenja projekta, Cooder, Gold i de Marcos su organizovali veliku grupu izvođača i dogovorili početak snimanja u havanskim EGREM studijima, koji su ranije bili u vlasništvu RCA, gde su oprema i atmosfera ostali nepromenjeni od 1950 -ih. Komunikacija između govornika španskog i engleskog jezika u studiju vođena je putem prevodioca, iako je Cooder rekao da se „muzičari međusobno razumeju na drugačiji način osim govora“, alurirajući na to da je tu bilo mnogo više osećaja i samih pogleda i apsolutnog razumevanja i bez potrebe da se šta kaže.

Album je snimljen za samo šest dana i sadržavao je četrnaest numera – otvara ga “Chan Chan” koji je napisao Compay Segundo, pesma od četiri akorda (Dm, F, Gm, A7) koja je trebala da postati ono što je Cooder opisao kao “vizitkartu Buene Viste”; i završava se izvođenjem „La baiamesa“, tradicionalne kubanske patriotske pesme (nije u pitanju istoimena kubanska himna, da se ne pomeša).

Sesije su takođe proizvele materijal za sledeće izdanje, album “Introducing … Ruben Gonzalez,
“,koji je prikazao rad kubanskog pijaniste. Među pesmama koje su odstranjene sa albuma su klasični bolero-sin “Lagrimas negras”, koji je ocenjen kao previše popularan da bi bio ubačen, i “Macusa” Compay Segundo-a. Obe pesme su kasnije objavljene na kompilaciji “Lost and Found”.

Buena Vista Social Klub zaslužio je značajne pozitivne kritike i dobio je brojna priznanja od muzičkih pisaca i publikacija. 2003. godine album je rangiran na 260. mestu liste 500 najvećih albuma svih vremena časopisa Rolling Stone, jedan od samo dva albuma na listi koji su producirani u zemlji u kojoj maternji jezik nije engleski. Album je takođe uvršten u knjigu 1001 album koji morate čuti pre nego što umrete. Od 2015. godine album je prodat u preko 12 miliona primeraka.

Album je 1998. godine dobio nagradu Grammy za najbolji tradicionalni tropski latino album i tropski/salsa album godine na Billboard Latin Music Awards 1998.

Većina albuma sadrži standarde trove(muzički žanr koji je popularan na Kubi gde je i nastao u 19. veku) i filina(Filin je bio kubanski, ali popularna pesnička moda s kraja 1940-ih do početka 1960-ih pod uticajem SAD. Reč je izvedena iz reči osećaj(feeling), a ponekad se piše kao filin ili čak el filin. Opisuje stil romantične pesme pod uticajem džeza), naime sonesq, guajira i bolerosa koje obično sviraju mali ansambli predvođeni gitarom.

Dve numere su uključene iz repertoara kubanskog danzona(muzički žanr i kubanski ples): “Pueblo Nuevo” i “Buena Vista Social Club”, obe posvećene lokacijama u Havani, koju je originalno snimio Arcano i sus Maravillas, a komponovao je basista Cachao. Naslovna pesma ističe klavirsko delo Rubena Gonzaleza. Snimljeno je nakon što je Cooder pre jednodnevnog snimanja čuo Gonzaleza kako improvizuje oko muzičke teme melodije. Nakon sviranja melodije, Gonzalez je Cooderu objasnio istoriju društvenog kluba i da je pesma klupska „melodija maskote“. U potrazi za imenom za celokupni projekat, menadžer Nick Gold odabrao je naslov pesme. Prema Cooder-u – “To bi trebala biti stvar koja ga izdvaja. Tada je to bio neka vrsta kluba. Svi su se družili, a mi smo pili rum i kafu oko dva popodne. Osećao sam se kao klub, pa nazovimo to tako. To mu je dalo ruku.”

Tri godine kasnije objavljen je istoimeni dokumentarni film, koji dokumentuje kako je Ry Cooder okupio ansambl legendarnih kubanskih muzičara da snimi pomenuti album, te kako je izgledalo nastupanje koje su uspeli da izvedu dva puta sa punom postavom: aprila 1998. u Amsterdamu (dve noći) i 1. jula 1998. u Sjedinjenim Državama (u Karnegi holu, Njujork). Iako su geografski bliski, putovanja između Kube i Sjedinjenih Država su ograničena zbog pomenutih političkih tenzija između dve zemlje, pa su mnogi umetnici tamo putovali prvi put. Film prikazuje i njihove reakcije na ovo iskustvo, kao i snimak rasprodatog koncerta. Takođe uključuje intervjue sa svakim od glavnih izvođača.

https://www.youtube.com/watch?v=GajRJwloroI