autor: Andreja Mitić
Đorđe Matić i Uroš Đurić predstavili knjigu Sve bilo je muzika
Promocija zbirke eseja Đorđa Matića „Sve bilo je muzika“, u izdanju Orion art books, održana je u Dorćol Platzu pred brojnom publikom koja je ispunila salu, dok je deo posetilaca predstavljanje pratio stojeći.
Veče je bilo osmišljeno kao neuobičajeno autorsko vođenje kroz muziku i život, koje su na sceni vodili autor i umetnik Uroš Đurić. Program je počeo uz zvuke narodne pesme „Svilen konac“, čime je od samog početka naglašen spoj različitih muzičkih i kulturnih tradicija koje zauzimaju važno mesto u Matićevoj knjizi.

Uvodni deo programa obeležila je rasprava Uroša Đurića i Dubravke Duce Marković iz publike o tačnosti datuma iz istorije Radio Beograda. Po završetku rasprave i odlasku Markovićeve iz sale, razgovor je nastavljen u dinamičnom tonu, uz mnogo humora, ozbiljnih promišljanja i brzu razmenu ideja između sagovornika.
Publika je sa velikom pažnjom pratila program i više puta aplauzom reagovala na izlaganja. Promociji su prisustvovale i ličnosti iz kulture, muzike i medija: muzičar Dejan Cukić, međunarodno poznata etno-pevačica Svetlana Spajić, rok kritičar i radijski voditelj Žikica Simić, novinar, urednik i voditelj podkasta „Velike priče“ Branko Rosić, rok novinar Vladimir Stakić, slikar Luka Dedić, sin Milutina Dedića, Ljubica Vlahović, kustoskinja i članica autorskog tima Muzeja Jugoslavije, zagrebački novinar Saša Kosanović, Nikola Lunić, predsednik Srpskog privrednog društva „Privrednik“ iz Zagreba i drugi.
Predstavljanje knjige pokazalo je da „Sve bilo je muzika“ prevazilazi okvir klasične zbirke tekstova o pesmama i izvođačima. Kroz teme muzike, umetnosti, kulture i sećanja, knjiga otvara pogled na vreme i ljude koji su oblikovali kulturni prostor bivše Jugoslavije, ali i na velikane svetske rok, džez, bluz i narodne muzike.
Širinu tog zahvata u recenziji posebno ističe Petar Peca Popović, navodeći da je Matićev tekst „tesno vezan za ukupnost kulture iz koje je izašao“, uz želju da je trezveno preispita. Kao primere izdvaja eseje o Arsenu Dediću, Džoniju Štuliću, rok izrazu u slikarstvu Miće Popovića, Kosti Bunuševcu, Korneliju Kovaču, Momčilu Popadiću, Bojanu Pečaru, Majlsu Dejvisu, Eriku Bardonu, Džimu Morisonu, Dilanu i Alvinu Liju, kao i tekstove posvećene narodnoj muzici kroz rad Sofke Nikolić, Vuleta Jevtića, Danice Obrenić, Jordana Nikolića, Lepe Lukić. Popović zaključuje da je kod Đorđa prošlost „kolona blistavih svetionika pred kojima se ostaje bez daha“.
Time recenzija precizno sažima jednu od ključnih vrednosti knjige. Matić ne piše samo o muzici, već preko nje promišlja kulturno pamćenje, lične i kolektivne istorije i sudbine umetnika. Upravo je takav pristup obeležio i razgovor na promociji, u kojem su se muzičke teme neprestano preplitale sa pričama o vremenu, prostoru i ljudima.
Nakon završetka programa, Đorđe Matić je dugo potpisivao primerke knjige i razgovarao sa čitaocima. Veliko interesovanje publike, neposredna komunikacija učesnika i nekonvencionalan tok večeri učinili su promociju zapaženim kulturnim događajem.