Heri Stajls, pop zvezda, rokenrol reinkarnacija ili oba?
Engleska pop zvezda Heri Stajls je na ovogodišnjim Gremi nagradama bio nominovan u čak šest kategorija, dok je dobio dve nagrade.
Piše : Lazar Dinić
Slična situacija je bila i na Brit Awards nagradama. Veoma je poznat kako među mlađom publikom, tako i među starijima. Iako možemo pisati o njegovom poslednjem albumu, mislim da nema velike potrebe za tim. Ceo svet zna po neku njegovu pesmu, na ovaj ili onaj način. Neko je čuo na radiju, nekome su pustila deca, a neke vraća u periode druge polovine dvdesetog veka. Upravo ta poslednja situacija je možda i ključ trećeg studijskog albuma pop zvezde. Dosta stvari se zna o Heriju Stajlsu, ali ono o čemu se malo govori jeste da su na njegovu muziku, kao i na sam imidž uticali neki od najvećih muzičara dvadesetog veka.

Veliki put je Heri Stajls prošao da bi došao tu gde se danas nalazi. Kao jako mlad je bio učesnik britanskog X faktora, da bi se kasnije pridružio boy bendu One Direction. Danas kao solo umetnik ima izdata tri albuma i stalno se vrti na prvim mestima raznih top lista. Ono što ga je definitivno izdvojilo u prvu ruku jeste njegovo scensko oblačenje. Tu dolazimo do prvih uzora (bar na oko). Neki od njih svakako jesu Dejvid Bouvi i Elton Džon. Imamo i fotografiju sa proslave noći veštica na kojoj se Heri obukao kao Elton Džon. Dakle možemo zaključiti da veliku inspiraciju vuče iz perioda osamdesetih godina, kada su obojica od navedenih muzičara eksperimentisala sa svojim imidžom. Iako navodi da je veliki fan muzike tog perioda, par izvođača se izdvaja. Za neke sam kaže, dok se za druge nazire ih Stajlsove muzike. Ovo su neki od njih.
Dejvid Bouvi

Ako spomenemo Dejvida Bouvija, mislim da će devet od deset muzičara reći da je on imao neki uticaj na njih. To ne čudi, jer kada se osvrnemo na sve ere koje je Bouvi imao, možemo naći veliki opus žanrova. Ista situacija je i sa britanskom pop zvezdom. Po stajlinzima možemo videti da Heri crpi inspiraciju iz scenskog nastupa Dejvida Bouvija. Međutim, na poslednjem albumu, „Harry’s House“, čujemo i veliki muzički uticaj. Kada sam ja prvi put slušao album, podsećalo me je estetski na nešto, ali nisam bio siguran na šta. Nakon par slušanja sam skapirao da prva polovina albuma jako podseća na Bouvijev „Let’s Dance“ iz 1983. godine. Izdanje na kome su pesme jako ritmične i plesne, a u isto vreme i veoma mirne i relaksirajuće. Koliki je uticaj imao „Let’s Dance“ mislim da ne moramo ni da pričamo.
Mik Džeger
Na prvi pogled Džeger i Stajls su veoma različiti. Muzika koju Stonsi sviraju je dosta tvrđa. Međutim Heri je u par intervjua spomenuo da je upravo Mik jedan od njegovih idola. „Kada pogledam u njih (Stonse), ne znam šta je to, ali znam da je nešto specijalno“ rekao je u jednom od gostovanja na MTV-u. Takođe sam Džeger je govorio o tome da vidi uticaj koji je imao na mladu pop zvezdu, ali da nisu isti (što je valjda i suština). Taj uticaj vidimo i u klipu o snimanju spota za jednu numeru sa trećeg albuma Herija Stajlsa. Naime, u procesu snimanja se čuje kako Džejms Korden govori Stajlsu da igra, na trenutke kao mladi, a na trenutke kao matori Džeger.
Bitlsi
Kada neko od današnjih izvođača spomene Bitlse kao svoje uzore, to i nije neko iznenađenje. Neretko možemo čuti gotovo svakoga da ih izdvaja, jer jelte oni i jesu prvi pop bend na svetu. Sama struktura, ali i tekstovi pesama nas vode do popularne muzike danas, koju svako može slušati. Kao i na većinu izvođača, uticaj benda iz Liverpula možemo čuti i kod Herija. Kako svako ima svog omiljenog „bitlsa“, taj slučaj je i sa Stajlsom. U više navrata izdvojio je Pola Makartnija kao jednog od svojih idola. To možemo videti u samom stvaranju melodijskih linija, kao i sposobnosti pisanja teksta. Takođe, u jednom od ranijih intervjua, Heri Stajls je rekao da je njegov drugi album, „Fine Line“, bio inspirisan Bitlsima.
Pored velikog broja muzičara čiji uticaj možemo videti ili čuti kod Herija Stajlsa, možemo naći i veliki broj obrada koje je Heri sa svojim bendom svirao. Neke od njih jesu numere Pitera Gebrijela, Fleetwood Mac-a, Džonija Mičela, Britni Spirs i mnogih drugih. Pored toga, nastupao je par puta sa Stivi Niks, frontmenom Fleetwood Mac-a. I za sam kraj, moj predlog je da ako još uvek niste, prvo preslušate treće studijsko izdanje „Harry’s House“, a zatim i nastupe kod Hauvarda Sterna ili Tiny Desk akustični set od svega par pesama, u nekom sasvim drugom izdanju.