Max Juričić : "Strašno mi nedostaju Vlada, Milan, Margita..."

Mladen Max Juričić, gitarista koji je svirao sa Azrom i Filmom, pa preko Le Cineme, Vještica i Šo!Mazgoon stigao do Ljetno kino big banda i bio jedan od najbližih muzičkih saradnika Vlade Divljana u njegovim poslednjim godinama stvaralaštva, sa novim autorskim projektom Plesač sporog Stepa objavio je nedavno singl ”Prva, druga, treća” što nam je bio povod za razgovor sa Maxom.

HM : Pre svega bih želeo da Vam se zahvalim za ovaj intervju. Kako ste ? Nadam se dobro nakon svih zemljotresa i pandemije koja je prisutna evo gotovo godinu i po dana.

Max : Hvala na pozivu za intervju, mladom bendu to puno znači, a obzirom na sve, usudio bih se reći da sam vrlo dobro.

HM : Novi talas odnosno novi val ove godine slavi 40 godina. Da li vam nedostaje, i ako da, šta je to što vam najviše nedostaje kod njega ?

Max : Spletom sretnih okolnosti muzička karijera mi je započela s ‘novim valom’, a od tada se desilo još nekoliko valova koji su me nosili. Trenutno čekam neki još noviji i ne dozvoljavam si puno misliti o valovima koji su prošli. Naravno da mi je drago da je taj prvi ostavio trag do danas. Ne nedostaje mi novi val, ali strašno mi nedostaju Vlada, Milan, Margita, Čavke, VD…

HM : U poznim godinama njegovog stvaralaštva bili ste desna ruka legendarnom Vladi Divljanu, koliko vam je on značio kao prijatelj i kolega, ako je to moguće opisati ?

Max : Na zajedničkim koncertima Vladu Divljana najavljivao sam kao najvećeg gentlemana rock&rolla, što je doista i bio. Od prvog zajedničkog koncerta Idola i grupe Film u Subotici 1980. do posljednjeg s Ljetnim kinom u Dubrovniku 2014. bili smo prijatelji koji se godinama ne bi vidjeli, ali kad bi nam se putevi konačno ukrstili činilo se da smo sve te godine svirali zajedno.

HM : I da li onaj naziv pesme „7 nota, 100 života“ koju ste posvetili njemu aludira na to da su njegove pesme bile jednostavne ali duboke i rečite ?

Max : Da je Vlada tu pretpostavljam da bi sada u studiju postavljali njegove nove pjesme, a ja sigurno ne bi pjevao “7 nota 100 života” i pokrenuo bend Plesač Sporog Stepa. Ime pjesme je izvrnuti naslov početnice u muzičkoj školi koja se zvala ”7 nota 100 divota” i to je doslovno ono što je Vladi uspijevalo. Uvijek sam se divio kako jednostavnim riječima i s nekoliko nota uspije stvoriti magiju. Napravio je prelijepe ljubavne i neke od najduhovitijih zajebantskih pjesama. Jedno i drugo ga opisuje kakav je bio i zbog toga fanovi koji ga nikad nisu sreli imaju osjećaj da ga dobro poznaju.

HM : Nedavno ste predstavili i novi singl svog benda Plesač Sporog Stepa, koji ima novu postavu. Singl se zove „Prva, druga, treća“. Koja je poruka pesme koju ste želeli da prenesete slušaocima ?

Max : ”Prva, Druga, Treća” je nastala nedavno kada nas je nakon epidemije i potresa snašao još jedan. Životna je činjenica da kada krene naopako da je krenulo i da ti ne preostaje nego čekati da prođe i čini mi se da je serija od tri nepisani zakon. Kad o tome pjevaš, bude ti lakše, a poruka bi bila poziv da kako smo zajednički dijelili nesreću da tako dijelimo i sreću jednom kada dođe.

HM : Refren pesme je „Prva, druga, treća, jednom dođe sreća, prva druga treća, podjeliću je s tobom“. Da li je sreća bitan faktor kod nekoga ko tek kreće da se bavi muzikom ?

Max : Sreća najveća je zdravlje, a čini mi se da ”sreću” u bilo kojoj karijeri moraš malo i zaslužiti.