
foto : Marina Pešić
Na Rock Marathonu u Novom Sadu se rodila nova zvezda
U subotu, 18. novembra, održan je prvi Rok Maraton u Novom Sadu.
Piše : Lazar Dinić
Publika je imala priliku da posluša koncerte šest bendova. Nastupali su Killo Killo banda, Sunshine, Zoster, Goran Bare i Majke, Dr Nele Karajlić i Kanda Kodža i Nebojša.
Maraton je počeo koncertom novosadske Killo Killo bande. Iako je ceo program počeo negde oko 19 časova, ljudi su već pristizali na SPENS. Ne mali broj ljudi je uz gotovo svaku pesmu igrao i pevao, dok je iz numere u numeru bilo sve više ljudi.
Nakon svirke benda iz Novog Sada, na veliku binu je izašao Sunshine. Tada je već pristiglo dosta ljudi, te su svi čekali početak svirke. Iako jedan deo publike nije deo generacije koja je bila prisutna kada je Sunshine počinjao svoju karijeru, primetio sam da su gotovo svi pevali u glas, skakali i pratili Baneta i ekipu iz pesme u pesmu. Bane je između numera dodatno komunicirao sa publikom, što su svi podržali. Naravno hitovi poput „Misli mene gone“ ili „Žaklina traži sponzora“ nisu izostali, a treba pomenuti da je Sunshine bio jedini bend koji je publika pozivala na „bis“.

Usledio je Zoster. Mostarski bend koji je pred već punom salom vratio rege zvuk nakon Sunshine-a. Čini mi se da je publika od početka do kraja ne samo pevala sa njima, već i bila najaktivnija za celo veče. Dojam je da su oni bili najiščekivaniji bend večeri. Koncert su otvorili pesmama sa poslednjeg albuma „Kuda idu svi ti ljudi“, dok su kasnije svirali i starije numere.
Goran Bare i Majke su bili sledeći. Moram priznati da je kao i uvek koncert Barea neki vid lutrije. Međutim, ovoga puta sam on nije bio u najboljem izdanju, te je i publika to primetila i negodovala. Na stranu toga, bend iza njega je uspeo da izvuče koncert uz veliki broj improvizacija. Naravno, kada spomenemo Gorana Barea znamo da je takav, nekim ljudima to prija, nekima ne, ali u tome je i suština. Kako je ovo bio maraton, bilo je za svakoga po nešto.

Dr Nele Karajlić i bend Osiromašeni Uranijum su nas vratili u neke malo vedrije tonove. Od trenutka kada je izašao na binu, pa sve do samog kraja nastupa su se nizali hitovi. „Ženi nam se Vukota“, „Bos ili Hadžija“ i „Nedelje kada je otišao Hase“ su samo neki od njih. Moram istaći da je Nele u sjajnoj formi, ceo nastup je „jurio“ po bini i bio svuda. Najinteresantniji deo koncerta je bio kada je Nele iz publike popeo na binu dečaka Stefana i dao mu mikrofon da otpeva „Baladu o Pišonji i Žugi“, koji koji je svojom energijom pokazao da postoji mogućnost da ćemo ga kroz 10/15 godina možda i slušati na njegovim koncertima. Koncert se završio Vukotinom ženidbom i usledio je bend Kanda Kodža i Nebojša.
Oko pola 2 je počeo nastup beogradsog benda Kanda Kodža i Nebojša. Na moje oduševljenje, jako mali broj ljudi je napustio salu, te većina ostala tu i nakon nešto više od 5 sati svirke. Kako sam slušao KKN i ranije, izdvojio bih da su ovog puta zvučali još bolje nego što to inače bude. U nekom polu transu su ljudi slušali bend i Oliverov vokal. Nakon Neleta, ovo je bio totalno drugačiji vid užitka za uši. Naravno nezaobilazno je bilo pevanje pesama poput „Prekidi stvarnosti“, „Prekidi ponovo“, „Danas nebo silazi u grad“, kao i mnogih drugih.

Nakon KKN-a usledio je kraj ovogodišljen prvog Rok Maratona i zaista je bio maraton. Oko 7 sati svirke, uz najrazličitije žanrove i prelaze. Publika je imala priliku da posluša neke od svojih omiljenih izvođača, dok je isto
imala priliku da posluša i neke koje možda do sada nisu slušali. To je bilo to od prvog Rok Maratona u Novom Sadu. Sada željno iščekujemo drugo izdanje maratona, sa nadom da će se i sledeće godine održati na istom mestu u isto vreme, samo sa još više publike.