The Black Keys’ Dan Auerbach and Patrick Carney, photo by Larry Niehues
The Black Keys: Od otkazane turneje do novog albuma “No Rain, No Flowers”
Pre nešto više od godinu dana, stvari nisu izgledale sjajno u svetu The Black Keys. Objavili su album Ohio Players i trebalo je da ga predstave na velikoj arenaskoj turneji.
Plan za 2024. bio je trijumfalan: novi album Ohio Players, velika letnja turneja po severnoameričkim arenama, nastup na SXSW 2024. uz keynote govor, više showcase nastupa i premijeru dokumentarca Jeffa Duprea This Is a Film About the Black Keys. Ipak, stvari su krenule nizbrdo.
Album je na Billboard 200 listi debitovao tek na 26. mestu – njihov najslabiji rezultat još od 2006. godine. Turneja po arenama otkazana je u roku od mesec dana, navodno zbog loše prodaje karata. Ubrzo nakon toga, bend se rastao sa menadžment timom koji je predvodio legendarni Irving Azoff. Bubnjar Patrick Carney je tada na mreži X napisao: “We got fucked. I’ll let you all know how so it doesn’t happen to you.”
U tom trenutku mnogi bi očekivali da Dan Auerbach i Patrick Carney naprave pauzu, ali oni su umesto toga ušli u studio i snimili potpuno novi album — No Rain, No Flowers.
Kasnije je za Rolling Stone izjavio: “Moraš nekad da primiš udarac da bi krenuo dalje – i to je bila naša prošla godina.”
Album je objavljen 8. avgusta, a Auerbach i Carney su ga ove proleći prvi put predstavili publici u Filadelfiji. Govorili su o nastanku albuma, zajedničkom prevazilaženju teških trenutaka i još mnogo čemu.

O naslovnoj pesmi, “No Rain, No Flowers”
Auerbach: „Davno sam snimio album sa Lana Del Rey, Ultraviolence, a većinu pesama napisala je sa Rick Nowelsom… Pričali smo o novom albumu i potencijalnim saradnicima i njegovo ime se pojavilo. Zakazali smo session u studiju i već prvog dana napisali ‘No Rain, No Flowers’.
Svako ima svoj stil pisanja pesama… On voli da krene od teksta, od naslova. Ja sam mu rekao da imam ideju ‘no rain, no flowers’. Rekao je da mu se dopada i pitao ‘Kako bi to otpevao?’. Počeo sam da pevam, on je krenuo da se igra po klavijaturama, našao tonalitet… i krenuli smo dalje.“
Gitarista Dan Auerbach otkrio je da naslov No Rain, No Flowers potiče iz izreke koja je, po njima, savršeno opisala način na koji su prebrodili teškoće. Carney je dodao da ih je ova situacija podsetila da ne smeju da se uljuljkaju u kreativnom radu i zapostave poslovnu stranu muzike.
O otkazanoj turneji
Carney: „Naš tadašnji menadžment imao je plan za turneju i sve je izgledalo u redu. Otišli smo u Evropu na troonedeljnu turneju…
Kad smo se vratili u SAD, dobili smo poruku da dođemo na sastanak kod menadžera. On nam kaže da ima novi plan — neki koncerti se ne prodaju dobro, pa će se seliti u manje dvorane od oko 5.000 mesta.
Mi smo u tom trenutku bili mentalno iscrpljeni, jer smo tek završili album i jedva čekali da krenemo… Na kraju je turneja otkazana, karte su refundirane, a kad sam pitao za nove datume — nije ih bilo.“
Auerbach: „Naravno da smo bili frustrirani i ljuti. Toliko rada na albumu, a nismo mogli da ga podelimo sa fanovima. Ali, umesto da sedimo skrštenih ruku, vratili smo se u studio i tu energiju pretvorili u novu muziku.“
O saradnji sa Scott Storchom
Auerbach: „Opsednuti smo Scott Storchom još iz srednje škole, otkad smo gledali snimke kako na klaviru svira svoje hitove. Uvek smo želeli da radimo sa njim.
On je veći od života, totalno neobičan lik. Pozvali smo ga, i bio je još bolji nego što smo zamišljali.
Navikao je na digitalne klavijature, ali kad je ušao u studio pun akustičnih klavira, sintisajzera i čembala, pustili smo ga da se potpuno razigra. U pesmi ‘Babygirl’ on svira klavir, i čuje se čak i kako mrmlja dok svira — ostavili smo to u pesmi kao dodatnu perkusiju.“
Novi album pokazuje bend spreman na promene – ostavljaju sirovi blues-punk zvuk i okreću se sofisticiranijem, pop-orijentisanom izrazu. Ovog puta sarađuju sa pop veteranima poput Daniela Tashiana (Kacey Musgraves – Golden Hour), Rika Nowelsa (od Stevie Nicks do Lane Del Rey) i Scott Storca, nekadašnjeg hip-hop hitmejkera.
Zvuk je pročišćen i udoban – od adrenalinske “The Night Before”, preko funky “Babygirl”, do disko pulsa “All My Life”. “Make You Mine”, napisana uz Desmonda Childa, priziva Philly soul, dok “On Repeat” i “Kiss It” zvuče kao izgubljeni dragulji zlatnog doba AM radija. Rezultat je prijatan, lako slušljiv album, ali ponekad možda i previše siguran – pesme sa zaraznim refrenima koje biste mogli čuti u supermarketu, a da vam se neprimetno usele u glavu.
No Rain, No Flowers je muzika za trenutke kada budućnost deluje nesigurno, a želite da zadržite osećaj poznatog i utešnog – barem još malo.