foto Promo
Prije ili kasnije – do ovoga je moralo doći: Šta nama znači Silente?
Kada kažemo da smo bili na ono, baš dobrom koncertu, to može značiti milijun malih ili velikih stvari.
Može to biti ludački dobar provod – najčešće neki pank recimo – gde energija ni na trenutak nije ispod maksimuma, može to biti svečana atmosfera, gotovo crkvena, gde se neprestano divite nivou na kom je muziku, kakva je recimo bila na skorašnjem koncertu benda Black Country, New Road o čemu možete više pročitati OVDE, može to biti i emotivni rolerkoster tokom kog osećate još milijun malih emocija i sećate se svega što treba ili ne treba, kakav je recimo uspeo napraviti Pocket Palma u Novom Sadu pre koje godine, i može to biti još štošta drugih stvari.
Piše: Božidar Milovac
Ali retko koji bend ume napraviti koncert u kom će biti svega toga na pretek.
Silente to ume.
Na jučerašnjem koncertu ispred Luke Beograd, na otvorenom, po kiši, sa gotovo nezamislivim brojem ljudi za te uslove, barem za većinu drugih bendova, napravili su koncert kakav bi trebalo da se pamti dugo.
Stvar je u tome što verovatno neće, jer za njih je takav koncert već rutina.
View this post on Instagram
I nešto slutim da će takav biti i za sve one koji planiraju da ih poslušaju i večeras u Nišu, u prostoru Istina Mašina. A ako već niste odlučili da li idete ili ne, ukoliko je ostalo karata u prodaji, nemojte propustiti jedan od najboljih koncerata, ma briši to, ne samo koncerata nego muzičkih događaja na kom ćete biti, barem ove godine.
Silente je jedan od najživljih, najsvestranijih, najotvorenijih, najranjivijih i najiskrenih bendova na ovim prostorima.
Ovaj koncert bio je sve ono gore navedeno, i toliko više od toga.
Svirali su da se izbore sa nadolazećom kišom, i da i publici otklone bilo koju misao koja nije – ovo je vrhunski provod i ni za šta drugo me trenutno nije briga.
Svirali su da pokažu Beogradu koliko im je nedostajao, a svirali su i sa toliko ljubavi, pažnje, uživanja i energije da i oni već nedostaju Beogradu, a tek su otišli.
View this post on Instagram
Svirali su i rokenrol od kog se ne usporava, i balade koje ne ubrzavaju ni na tren.
Svirali su sve, a još je lepše, intimnije i srdačnije što im je publika na sve to odgovorila baš kako treba.
Nisam dugo bio na koncertu gde je publika uzvratila bendu sa jednako ljubavi koliko su i oni njoj dali, a da ta ljubav bude najveća na svetu.
Ne znam da li postoji ijedan mladi bend sa ovih prostora koji ima takvu energiju oko sebe, i takav odnos sa publikom, da može da ih pusti da oni otpevaju gotovo celu pesmu, i da oni – odnosno mi, to i znaju i žele, i rade iznova i iznova.
Silente je postao toliko veliki i važan bend da bi doslovno mogli da dođu na koncert, odsviraju samo prvih par taktova svake pesme, i horski pevaju sve odreda sa publikom.
Ali oni to ne rade jer, ne samo što su sjajan bend, nego su i častan bend one pomalo stare škole, koji nijedan koncert ne otaljava, i koji publici žele da pokažu da oni njima nešto znače, van novca koji im daju.
View this post on Instagram
Dakle ni odvratna, neprestajuća kiša, ni basnoslovno skupo malo pivo kao jedina opcija, ma ništa na svetu nije moglo učiniti ovaj koncert ikako manje grandioznim.
Političke poruke su bile pristojne, umerene ali i jasne, da se zna na kojoj strani stoje – sa ubacivanjem predsednika Srbije u jedan stih, tik kroz šalu, i jedan mali omaž od tek nekoliko sekundi, kom je prethodilo čestitanje predstojećeg „Dana Republike“ građanima Srbije – odmereno, dovoljno, a ipak tako važno.
U svemu su bili precizni, koliko i opušteni, pažljivi jednako koliko i zabavni, i sve u svemu – vrhunski profesionalci.
Bio je jedan trenutak malo čudno ubačene promocije njihovog merch-a u stihu gde mu nije bilo sasvim mesto, ali osim te sitnice, bend je odsvirao gotovo savršen koncert.
A valjalo bi malo i o putanji benda inače, i smeru kuda se kreću.
View this post on Instagram
Slušao sam ih i pre oko dve godine u Novom Sadu, i oni su i tada bili sjajni profesionalci, tada je već bio vidljiv njihov muzički talenat koji je i tada odskakao od bendova sličnog statusa, a kom potpuno doprinosi violina, ali tada nisu imali samopouzdanje, odnos sa publikom i uvežbanost koju su u međuvremenu izgradili.
Iznova i iznova insistiram da status benda, i pogled u budućnost benda ponajviše zavise od stalne volje i želje članova da napreduju, a Silente to radi, opet, na nivou teškog zamislivom za naše uslove.
Njihov najnoviji singl je jedna od najboljih pesama koje su do sada izbacili – Prije ili kasnije, a oni koji su mu prethodili obećavaju da će nadolazeći album dubrovačkog sastava biti ubedljivo najbolji do sad, a od toga ne može bolji znak za budućnost.
Kada je Doris Kosović napustila Silente, moram priznati da sam se malo zabrinuo, ali ispostavlja se da razliku za brigu nije bilo.
Svih petoro članova, počevši od Karamehmedovića, ali sa Ivanom kao valjda jednako „glavnim“ obeležjem nadopunjuju jedno drugo u potpunosti, i sve izgleda skladno, bez obzira na način na koji se postave.
Silente je bend za prvu zaljubljenost.
Bend su i za odnose od kojih nikad ništa nije bilo, za odnose od kojih nikad ništa nije ni trebalo da bude, oni su bend za duge veze i srećne brakove, bend za ljubav na prvi pogled koju nikada više nećete videti, bend za svaku priliku i svaku emociju.
Oni su bend da se setite svega što ne želite, da okrenete novi list i vidite samo budućnost, da budete verzija sebe koja odavno više niste, ili verzija sebe koja sanjarite da budete.
Silente je bend za sve osećaje, sve vrste muzike, sve misli, i kao takav, bilo je samo pitanje vremena kada će postati jedan od zbilja velikih, regionalnih bendova, koji se svuda oseća kao kod kuće jednako koliko i u Dubrovniku.
Taj trenutak je morao doći, Prije ili kasnije, i danas je evo tu. Dobrodošli među zvezde, zaslužili ste!