(Image credit: Jim Herrington)

The Black Keys o haosu u muzičkoj industriji: “Sve je kompromitovano, a umetnici snose ceo rizik”

Prošle godine, The Black Keys bili su primorani da otkažu svaki zakazani datum na severnoameričkoj arena-turneji, što je izazvalo čuđenje širom muzičke industrije. I to uprkos činjenici da je svaki album ovog ohajskog dua, od Attack & Release iz 2008. do Dropout Boogie iz 2022, završio u top 20 Billboard 200 liste, te da su bend redovno nominovan za najznačajnije muzičke nagrade.Kao posledica ovoga, bend je prošlog juna otpustio svoje menadžere, industrijske veterane Irvinga Azoffa i Stevea Moira. Nedelju dana kasnije, bubnjar Patrick Carney je tvitovao: “We got fucked. I’ll let you all know how so it doesn’t happen to you. Stay tuned.”
(“Najebali smo. Reći ću vam sve kako se to desilo da se ne dogodi i vama. Ostanite uz mene.”)

The Black Keys: Od otkazane turneje do novog albuma “No Rain, No Flowers”

U novom intervjuu za list The Independent, Carney otkriva detalje o funkcionisanju savremene muzičke industrije, iako se ne upušta u specifične detalje vezane za situaciju njegovog benda. Umesto toga, iznosi prilično oštru „helikoptersku“ perspektivu poslovne klime.

„Igra se promenila ovde u Sjedinjenim Državama,“ kaže Carney. „Mi jednostavno ne povezujemo stvari.“

Carney tvrdi da izuzetno uspešne kompanije za promociju koncerata imaju finansijske veze sa velikim igračima u muzičkoj industriji, što dovodi do sukoba interesa koji mogu da ostave izvođače u nepovoljnom položaju.

„Vidite, recimo, ‘Jay-Z je pokrenuo menadžersku kompaniju sa Live Nation’, ali niko zapravo ne razume šta to znači,“ kaže on. „Dakle, ljudi sa kojima bi trebalo da sarađujete da biste pregovarali sa svojim promoterom zapravo su u džepu tog promotera. Pa kako, dođavola, treba da radite? To je svuda… podmuklo je. Sjebano je.“

Pored toga, Carney ističe da izvođači na turneji snose sve rizike i većinu troškova.

„Svaki put kada svirate koncert,“ otkriva on, „neko zalepi te ‘service fee’ takse, uzme 25 odsto od vašeg merča odmah s vrha… to je jebeni reket, čovek. Pomislili biste da bi tokom 65–75 godina rokenrola neko stao i rekao, ‘Jebite vi sve ovo, ovo je ludilo’, i mislim da bi većina menadžera to uradila, ali svi su kompromitovani.“

A o striming servisima da i ne počinjemo…

„U muzici ima mnogo para,“ priznaje Carney, „stvara milijardere. Samo, mi govorimo još od 2010. da ovo sranje jednostavno ne plaća fer. To je ludilo.“