
Photo: Vanja Lisac
AUTENTIČNOST SE UVIJEK ISPLATI, SAMO NEKAD NE ZA ŽIVOTA
„Ono bez čega poezija ne može, to su život i smrt. Bez čega život i smrt ne vrede, to je poezija“, Isidora Sekulić
Marija Šuković Vučković (1993), mlada je pjesnikinja iz Gacka. Diplomirala je Opštu književnost i teatrologiju na Filozofskom fakultetu na Palama gdje se bavila pozorištem, pisala za kulturno-umjetničke magazine i bila član ansambla Studentskog pozorišta Pale. Poeziju je počela pisati još u srednjoškolskim danima. Prvu zbirku poezije pod naslovom „Onostranost je prilika“ objavila je 2019. godine, a drugu pod naslovom „Vitalnost mraka“ 2023. Godine. U svojim djelima se bavi tematikom opskurnosti, prednatalnog i posthumnog perioda čovjeka, dubinom ljudske praznine.
Marija, koje je tvoje najranije sjećanje na knjigu ?
Otkad je sjećanja uopšte u mom slučaju, otad je i sjećanja i na knjigu. Knjige u policama, po stolu, tata s knjigom u svom kraju trosjeda, svuda, knjiga umjesto ikone. U mom djetinjstvu, uvijek si dobijao knjigu kao nagradu, tako sam ih ja osvajala za prvo mjesto na uličnim trkama, za odličan uspjeh u školi, za svoje prve sastave. Posebno se sjećam izdanja „Lastavica” i „Mladi dani”. Kao mlada čitalačka duša voljela sam „Guliverova putovanja” i „Kraljević i prosjak”.
„Samo ti ponude boga i pravo da se ljutiš“ jedan je od tvojih stihova vezanih na te, po rođenju prve darove od Suđaja. Budući da se u tvojim pjesmama često nalazi motiv oca, tvoga oca, profesora srpskog jezika i književnosti Miloša Šukovića za koga bi se nesebično moglo reći da je jedan od najrječitijih, najpismenijih i najvećih govornika rođenih na hercegovačkom kamenu, da li te je pored darova Suđaja otac darovao perom i hartijom?
Sigurno misliš na pjesme „Sloboda izgleda ne ume“ i „Zona“ koje su vjerodostojni odlomci autentičnog života u kome je predstavljen, i to sasvim fragmentarno, tek da mi pomogne reći nešto suštinsko. Roditelji su posebna tema o kojoj će se tek pisati, i to divno. Da, mislim da si u pravu kad kažeš da je jedan od najrječitijih, samo što on nikad nije objavljivao autorske radove, nije ga to zanimalo. Napisao je, doduše, najviše posmrtnih govora. Kažem mu, tata ti si najveći nezvanični pisac posmrtnih govora, a ja, ja pišem poeziju koja bi se u Skerlićevo vrijeme možda nazvala grobljanskom, tako da, pomalo duhovito, uviđam sličnost, ili dar.

Kako je teklo tvoje odrastanje u Nemanjinoj 8? Da li su godine provedene u grotesknoj atmosferi male opštine Gacko imale uticaj na motive u tvojoj poeziji?
Naravno, najviše nas oblikuje ono u čemu i gdje smo odrasli. Što više stariš, a ja sam još sasvim mlada, to više retrospektuješ u grotlo sebe do nevinosti bića, odjednom se sjetiš motiva iz djetinjstva koji ispiše u tebi čitave priče. Stalno se vraćam u to beskrajno važno djetinjstvo da se sjetim ko sam. Kad se izmakneš, sve postane poezija, tako mi i sad ta Nemanjina ulica djeluje.
Da li poezijom daješ odgovore ili postavljaš pitanja paradoksu postojanja?
I jedno i drugo vjerovatno ali najviše bih voljela da pomognem nekom da osjeća. Moj poziv je vergilijevski čin. Odgovoriću ti Pavićevim stihovima :
„Moj strah i bol tamo su gde ti si.
No svaku svetlost njena senka boli
tako i ja sam bol i senka tebi
o budi svetlost što i senku voli
zajedno s bolom od senke u sebi.“
Mrak nije preferencija, mrak je nužan i jedini put da zasijaš.
“Treba čitati knjige krvlju pisane jer je u krvi duh” govorio je Niče. U kojoj mjeri današnji stvaraoci kvalitetne poezije i proze podnose popularizaciju šunda i lake literature i koliki doprinos tome daju izdavačke kuće?
Mislim da je mnogo kvalitetnih koji nisu popularni, i to je šteta. Novac se opasno upleo u scenu i to je još jedna šteta, pretvorilo se u oglas:
Želite li da postanete pjesnik na najpopularnijoj platformi?
Uplatite samo 200 eura kurs ili radionicu i tu ste!
Odjednom svi znaju za vas jer ste imali nekog zajebanog mentora i ta poezija mora da valja. A ne mora. To mi je nesnošljivo. Takođe, ljudi su povodljivi i često nemaju vlastiti ukus, već prate osobe koje ga eventualno imaju pa onda to postane i njihov odabrani, nasušni ukus. Osim ovih pojava, postoje odlični savremeni pjesnici i pjesnikinje koje rado čitam poput Radomira D. Mitrića, Dragana Markovića i Maše Seničić, na primjer.
Kakvo je tvoje iskustvo sa izdavačkim kućama i da li domaća književna scena trpi anatemu višedecenijskog “blejanja ovaca” poput muzičke scene?
Moje iskustvo je očajno, sa izdavačkom kućom Nova Poetika. Nepošteni, neprofesionalni ljudi koji krše ugovor koji su sami sastavili, koji pod paravanom „podrška mladim pesnicima” iznuđuju novac da bi na kraju, kroz bolan proces opominjanja ih da rade svoj posao, uradili gotovo ništa. Ni uredništvo, ni lekturu, ni promociju, ni na dogovoreno vrijeme objavljivanje knjige i isporuku… Dakle, samo štampanje, i to sa ogromnim zakašnjenjem što me koštalo jedne čitave godine ispaštanja, i zbog čega svoju knjigu još nisam prikladno predstavila publici. Jedna velika antipreporuka za njih. Naša „saradnja” ako je ikad i postojala, je naravno prekinuta.
Kako bi prokomentarisala trenutnu atmosferu na domaćoj kulturloškoj pozornici?
Sve će to narod pozlatiti.
Da li je u široj javnosti autentičnost na cijeni ili je u ovom tamnom vilajetu kao što kažeš moderno biti nadmen i gluv?
Autentičnost se uvijek isplati, samo nekad ne za života.
Koliko su književnost i muzika, umjetnost uopšte, bitni u formiranju ličnosti mladih i da li je današnjim generacijama teže da pronađu najbolju kompoziciju sebe u odnosu na neke starije generacije?
Mislim da su jako bitni na putu samospoznaje. Pa ako je današnjoj generaciji ok ono što kupe usput, ne kopajući zemlju, ako im je dosta da „hodaju korake odviše čiste“ lagane po površini, onda je to ono što oni jesu ili biraju da budu. I šta ćeš. Ako ne nagoni potreba, ili si gluv i nadmen za mudrije, onda pjevaj tu pjesmu, samo me ne tjeraj da je pjevam i ja.
Prisustvo kritike u društvu?
Ne mogu mnogo da kažem o tome. Čini mi se da je jednosmjerna. Osude se nameću kao imerativ, invazivno se bira strana. Prilično sam izvan.
Kako je Marija postala pjesnik?
Slušala sam loše kako zauzimaju scenu a niko nije govorio o onome što se rascvjetalo u meni. Morala sam sama.
Za koju svoju pjesmu bi rekla da ima najviše autobiografskog u sebi?
Neka meso ispašta.
Koju simboliku nosi sa sobom naslov tvoje najnovije zbirke poezije “Vitalnost mraka”?
U svom dosadašnjem pjesničkom radu ja sam u misiji skidanja ljage s mraka. Što bi rekao Dis, moja prva ljubav, „I mrak ima svoje svetle strane”, i to sam najkonkretnije opisala u pjesmi Zona. Romantična svečana zona kad nestane struje, odjednom se pričaju nikad ispričane priče, oživljava neživo, neistražene niše naših bježanja, sve se otvara. Znaš, tamo se probijamo, tamo nam je najteže, otud se rađamo i tamo se naposlijetku vraćamo domu.
Šta bi izdvojila kao najveći uspjeh u svom književnom radu?
Poruke ljudi koje poznajem i ne poznajem i saglasje duša, osjećaj duhovne srodnosti sa nekim tamo dalekim ko samo čita moje pjesme. U ovom vremenu hiperprodukcije, ljudi čiji književni ukus poštujem, kažu mi da sam im omiljena pjesnikinja. Pa ne može bolje. Zahvalna.
Šta bismo u budućnosti mogli da očekujemo što se tiče književnih djela? Da li će u budućem periodu fokus i dalje biti na poeziji ili ćeš možda dati šansu proznim djelima?
Ne znam ni od sebe šta da očekujem. Da li je to slabost ili je „lepo nemati plan”? U pjesmi iz ove nove knjige koja nosi naslov Slabost stihovi odgovaraju na pitanje:
„sve što sam prizvala u život
gleda me očima iščekivanja
kao da ja znam
kud su namjerile vatre iza dalekih nišana
kao da ja znam
kud riječi s ovih usana kaplju”
Sada malo više slikam nego pišem ali to se može svakog trenutka obrnuti.
Sada malo opuštenija i slobodnija pitanja, knjiga kojoj se često vraćaš?
Antologija srpskog pesništva od Miodraga Pavlovića.
Knjiga koju bi voljela da nisi pročitala?
Abdulah Sidran – Sarajevski tabut.
Draško Sikimić ili Marko Tomaš?
Sikimić.
Šarl Bodler ili Edgar Alan Po?
Bodler.
Pivo, rakija ili vino?
Vino.
Block out ili Bjesovi?
Block out.
Za kraj bih te još pitao, budući da su stranice “Vitalnosti mraka” još uvijek tople i tek izašle iz štamparije da li bi publika u skorijem periodu mogla očekivati promocije zbirke i gdje? I da za one znatiželjnije, gdje je moguće poručiti tvoje knjige?
Nažalost, zbog čitavog haosa oko Nove Poetike, knjige su izašle iz štamparije ali još uvijek nisu u mojim rukama, a budući da živim u inostranstvu moraće da sačekaju još neko vrijeme. Voljela bih da knjigu predstavim u Hercegovini najprije a onda u Bosni i Srbiji. Opcija da online prodajem knjige mi se daleko manje dopada, jer živi susret sa publikom i čitanje za njih je jedan od najljepših trenutaka koje mogu doživjeti.

Neka meso ispašta
ja nisam ono što bi poželio voljeti
tek što možeš da me vidiš valjalo je truda
jer ne zalistah u saksiji gdje me posadiše
jer sam divlja biljka
odbjegla u drumove da diše
kamene cipele i razlog buntovnika
apstraktna slika
isklijala avangarda u bašti krompira
uskok preko reda, utroba nemira
dok vaše stvarnosti zaziru od isteka
ja sam rijeka, ja sam hladna rijeka
zaobiđite me uštrikani, ovo je pjesma smrada
ja sam nokat koji urasta i ne marim
neka meso ispašta
2018.