Phobos – “Nemajte sumnju – čim se bude ukazala prilika da izvodimo svoje pesme i urlamo na publiku, bićemo tu.”

Phobos nastaje 2012. godine kao alijansa među grupom prijatelja koja je mahom delila jutra, večeri i sličan ukus za energetskim i emotivnim sadržajem.

“Energiju vidimo kao motiv i cilj u našem stvaralaštvu koje svesno šetamo duž dijagonale težih muzičkih izraza – nikad miran bubanj uparen sa dubokim štimom i besnim vokalima. Emocije su za nas i forma i sadržaj – nastojimo da muzičkim kontrastriranjem talasamo doživljaj slušaoca, dok sa druge strane vidimo naš rad kao plod naših duševnih potreba.

Naš zvuk se može okarakterisati kao alternativni progresivni metal koji je u večitom flertom sa srodnim žanrovima kao što su death metal, post-rock, hardcore.” – rekli su momci iz benda.

Bend je u početku bio vrlo aktivan na beogradskoj sceni, a kasnije su svirali i u većini gradova Srbije. Fokus za Phobos je uvek bila razmena koja se dešava kada su na bini, iako smo tokom godine objavljivali single pesme i spotove, gde izdvajaju numere “Microsaccade” i “Leap”.

“Whimsical”, prvi dugometražni albumski samizdat izlazi 2020. godine. Osim samih članova, na albumu su ugostili nekoliko talentovanih prijatelja koji su im pomogli da izguraju njihovu viziju o žanrovskom eklektizmu. Pored instrumenata koje očekujemo da čujemo u jednom modernom, agresivnom bendu, na njemu se mogu naći i saksofon, gudački trio, etno vokali.

“Dok čekamo bolje vreme za pravljenje gužve ispred bine, ulazimo u produkciju spota i nastavljamo sa daljom destilacijom našeg izraza kroz rad na novom materijalu.” – reči su benda Phobos, sa kojim smo ovim putem uradili i kratak intervju, ne bismo li vam približili njihov prvi, odnosno debitantski album.

HM : Od “old school” uzora se jedino može primetiti trunka Pantere ukoliko se ne varamo, ali celokupan album vuče ka modernom metalu. Da li smo u pravu, ko su u stvari vaši uzori ?

PH : U pravu ste kada kažete da album vuče ka modernom metalu. Modernost podrazumeva svesnost o sadašnjosti, i tu je sigurno naš najveći fokus, kada razmišljamo šta se dešava na muzičkom pejzažu. Trudimo se da na nas što više utiču bendovi naše generacije. Kada razmislimo o muzičkoj industriji u periodu kada je Pantera bila u usponu, dolazimo do nezgodnog zaključka da vreme mnogo brzo menja ekosistem. Iako je Pantera bila na izvoru potoka odakle je teklo zlatno doba metal muzike, nismo sigurni da u njima vidimo uzore. Prosto, niko od nas nije, onako, sa strašću, slušao Panteru barem petnestak godina.
Svako ponaosob sigurno ima svoje lične heroje koji nas pokreću na prkos da uhvatimo svoj instrument i pružimo nešto svoje.
Kada se okupimo, u bendovskom etru uglavnom slušamo noviji progresivni metal, djent, indie varijante hardcore-a, elektroniku, domaći, britanski i američki rep, volimo da mislimo da na naš rad utiče i The Eric Andre Show.

HM : U par pesama se mogu čuti i zanimljive kombinacije kao što su ubacivanje violina, etno vokala, pa i saksofona, što nam odaje utisak da (bar) neki od vas nisu samo u metalu privatno, već i da slušate neke druge žanrove. Što bi se reklo otvorenog ste uma. Kako ste došli na takve ideje ?

PH : Metal je (samo) iskonska baza izraza benda Phobos. Nemamo zacrtan plan osim da sebi zadržimo pažnju i otkucaj srca preko 100 na minut. Privatno koristimo punu mogućnost današnjeg doba da uživamo u umetnicima i kreativcima najrazličitijih žanrova. Inspiriše nas kada vidimo šta je u stanju neko da napravi iz čiste dosade u svojoj spavaćoj sobi, dok ne možemo da se ne ozarimo kada gledamo nastup nekog benda kao što je Gojira.
Kada su u pitanju fuzije na našem albumu Whimsical, kao što ste primetili, naši sudari sa gudačima, saksofonom i etno vokalima, su izraz našeg žanrovskog istraživanja i jedne duboke ubeđenosti da ne smemo pisati iste pesme u krug. Albumsko stvaralaštvo bendova kao što su The Cure, Mr. Bungle i 21 Pilots su samo neki od primera koji su kod nas ohrabrili ideju da album ne treba biti zakucan u jednom zvuku, jednom žanru. Današnja svakodnevnica je toliko dinamična da nam se osećanja menjaju na pet minuta – želimo da svojom muzikom ispratimo i raspoloženje i koncentraciju slušaoca.
O tome koliko nismo vezani za metal govori u prilog vrlo berićetan rad našeg basiste u okviru acoustic world music projekta Hatter Matter, koji toplo preporučujemo uz prvu jutarnju kafu. Phobos ide dobro uz drugu kafu, onu oko podneva.

HM : Album se izdali u “malo” nezgodno vreme, u sred ove situacije sa Koronom, da li mislite da će to možda imati uticaja na proboj ovog izdanja ?

PH : Uticaj je nesumnjiv. Metal ima jedan hendikep a to je da se on u svojoj najboljolj formi doživljava uživo. Buka sa bine, znoj koji dele bend i publika, gužvanje u prvom redu, sve su krucijalni delovi doživljaja za svakog velikog zaljubljenika u tvrđi zvuk. Mi smo tokom svog dosadašnjeg rada više bili poznati po svojim učestalim nastupima nego izdanjima – ako smo preskočili neki grad u Srbiji koji je imao binu koja je želela da nas primi, mi se izvinjavamo i najavljujemo što ranije dolazak.
Sa druge strane, bend je bio neaktivan nekoliko godina jer nismo bili na okupu. Album smo dosta dugo najavljivali i znali smo da do njega mora doći, makar to bio poslednji izdisaj našeg benda. Whimsical je naše hvala svakoj gužvi koja se napravila ispred naše bine iako smo imali tek par single pesama. Whimsical je tu sad i nemam veće i bolje želje da u njemu svi uživaju uz osmeh i dobro zdravlje.

Nemajte sumnju – čim se bude ukazala prilika da izvodimo svoje pesme i urlamo na publiku, bićemo tu.

HM : S obzirom da pevate na engleskom, da li su Vam ciljevi samo inostrano “tržište” ili i naše ? ili možda obrnuto ? Generalno, šta su vam planovi za budućnost ?

PH : Naša duboka ubeđenost jeste da mi spadamo u korpus alternative. Sa druge strane, primetno je da su ovde linije između mainstream i alternative baš blede, tako da ne možemo reći da je fer takmičiti se sa pevačicima čiji su roditelji bili estradni giganti.
Mislim da se svim metal i rock bendovima smeši budućnost koja će ličiti na ”konzumaciju kulture”, kao što je danas odlazak u pozorište. Phobos ne pravi laku muziku, ona zahteva pažnju, duhovnu otvorenost i raspoloženost za energiju, da ne kažemo zahteva određenu žrtvu od slušaoca. Pošto je pomenuta granična linija izbledela, možemo danas pričati u lakoj i teškoj zabavi. Mi definitivno spadamo u tešku zabavu, zabava koja zahteva zalaganje i odlaganje. Prosto zamislite osobu koja na nekoj kućnoj sedeljci prekida plejlistu sa Senidom Hajdarpašić i pušta Phobos – prosto znamo da on neće ispasti najveća faca u datom momentu.

Naše tržište je globalno, a Srbija je svakako deo ovog i našeg sveta. Pevamo na engleskom jer je to naš izbor u izrazu i predstavlja manji raskorak u slušanju kada je metal u pitanju – velika većina bendova zbog kojih su ljudi počeli da slušaju, zaljubili se i slušaju dan danas metal, svoje pesme pevaju na engleskom. Mi smo vrlo ponosno na to što smo srpski bend i nadamo se da ćemo imati priliku da toj svoj ponos pokažemo na nekoj stranoj bini.

Što se tiče naših daljih planova, trenutno smo u produkciji spota. Možda čak i spotova. Želja nam je da se vizuelno predstavimo uz nekoliko naših pesama.
Pišemo i novi materijal, čisto da imamo čime da se zanimamo dok svet pomalo drema.